Naziv udruženja
JUNACI, NEUSTRAŠIVI BORCI ČIČINI!
Mi, verni vojnici njegovog veličanstva kralja Petra i beskompromisni borci i sledbenici heroja i mučenika đenerala Draže Mihailovića, koji se danas nalazimo rasuti širom sveta, moramo ostati složni i međusobno povezani, kako bi snažni dočekali događaje koji su na pomolu. Zakonu sloge moramo se svi, koliko nas ima van Otadžbine, pokoriti, ne zaboravljajući ni jednog trenutka: da u nas gledaju milioni naše porobljene i teško iskrvavljene braće, koja će sutra u slobodnoj zemlji moći da kažu svakome, pa i nama, šta znači sloboda i demokratija, za koje oni i dandanji smelo i prkosne gledaju krvavom titu u oči, očekujući svoje vreme, koje je i naše! To vreme doneće i njihova prava, prava miliona mučenika željnih slobode, a svi ti milioni sigurno i danas misle ono što je mislio Draža.
Navikli smo do sada da istupamo kao vojnici, formirani u čete, bataljone i pukove! Ali prilike pod kojima danas živimo i radimo, kao i situacija u kojoj se nalazimo, to nam ne dozvoljavaju. A ni domćini zemalja u kojima se privremeno nalazimo, to nam sasvim prirodno ne bi dozvolili, dok nam to trenutno nije ni potrebno! (…) S druge strane: zbog zadataka koji nas čekaju: zbog jednodušnosti koja mora vladati u našim redovima; zbog snage koju naša celina mora predstavljati – ako se želi uspeh, naše se vezivanje ne sme, izvoditi ni na političkoj osnovi! Uz to, u zemljama u kojima smo, politikom se bave političari, da i mi – iako demokratski nastrojeni – kao nekadanji i budući vojnici moramo politiku ostaviti političarima, bez, obzira na to što svaki pojedinac može pripadati bilo kojoj političkoj stranci. Mi moramo biti svesni istine: da kao vojnici i borci za slobodu Otadžbine svoje, još nismo svoj zadatak izvršili! A sutra, u slobodnoj zemlji našoj moći će svaki da se i slobodno politički opredeljuje, dok će vojnicima opet biti mesto u kasarni.
Naše vezivanje mora danas biti kroz Udruženje za međusobno čuvanje, potpomaganje i olakšavanje mučnog izbegličkog života: za zbrinjavanje naših borbom onesposobljenih nevoljnih, kao i za osposobljavanje za budući život i rad omladine naše. I mi ćemo se, ako u tome Božjom pomoći budemo uspeli, osposobiti za sve ono što nas neminovno čeka: za teške zadatke i borbu za oslobođenje Otadžbine naše svete: za borbu u kojoj je herojski pao i naš neumrli komandant; za borbu u kojoj i danas u zemlji liju svoju plemenitu krv verni i junački borci Čičini.
Eto, u tome duhu, a na mnogobrojne zahteve i predloge sa svih strana, smatrajući se i pozvanim za to, našao sam za shodno: Da se pristupi reorganizaciji dosadanjih načina udruživanja, koji ne dadoše od njih s pravom očekivane rezultate. Ta reorganizacija ima da se izvrši obrazovanjem Udruženja, u kome bi se sakupilo sve ono, što misli dobra Kralju i Otadžbini.
Udruženje će nositi naziv: – UDRUŽENJE BORACA KRALJEVSKE JUGOSLOVENSKE VOJSKE „DRAŽA MIHAILOVIĆ”.
U ime vaše i svoje uputio sam molbu našem Vrhovnom Komandantu, Njegovom Veličanstvu Kralju Petru II, da našem Udruženju blagoizvoli dati Svog Prvenca, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednika Aleksandra, za pokrovitelja. Ovim ispunjavam žarku želju sviju nas: Da i na ovaj način izrazimo svoju nepokolebivu vernost i duboku odanost našoj narodnoj dinastiji Karađorđevića i našem Vrhovnom komandantu, s čijim su imenom na usnama ginuli – i danas u porobljenoj našoj Otadžbini ginu – borci i sledbenici slavnog đenerala Mihailovića. Ubeđen sam, da će NJ. V. Kralj blagonaklono izaći u susret našoj molbi i odazvati se našim iskrenim željama.
Udruženju našem imaju se još sada dati osnovi, koji će mu omogućiti: Da svoje vanpartijsko i nevojničko delovanje nastavi i u slobodnoj Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj će ono biti svetionik vrlina, koje je srpski narod svojim nebrojenim najdragocenijim žrtvama oživotvorio kroz Ravnu Goru.
